Ova kurtizana čudesne ljepote, naglo postavši znamenita, u duši je ostala nježna poput kamelije, izgubljena u svijetu koji je Dumas nazvao demi-monde. Pričalo se da je uvijek sa sobom nosila kamelije, do dvadeset i petog dana u mjesecu - bijele, a nakon tog dana, do kraja mjeseca - crvene. Kao ženu koja je skrenula s puta tadašnje ju je društvo osuđivalo, osobito kad je u mladom plemiću pronašla svoju iskrenu ljubav koje se morala odreći.

Raskinuvši s čovjekom kojega je neizmjerno voljela, povukla se u osamu, gdje je bolesna od tuberkuloze i skršena usamljenošću umrla s nepune dvadeset tri godine.

Knjiga savršeno očuvana.